Put se bliži kraju, ali nagrade nisu ono što se očekuje. U završnom svesku kušnje se ne smanjuju - one se pročišćuju. Više nema velikih bitaka, već konačnih razlučenja: tko je što postao i što je doista stečeno. Družina dolazi do Zapada, prima svete spise i vraća se u Istočnu zemlju, ali povratak nije trijumfalni povijesni čin - to je karmičko zatvaranje kruga. Svaki lik prima svoj plod, ne savršenstvo, nego istinu o sebi: Buddha, arhat, služitelj, zmaj. Završni svezak Putovanja na Zapad zatvara ep kao veliku duhovnu alegoriju o sazrijevanju, suosjećanju i oslobađanju. To je rijedak književni završetak u kojem smisao ne leži u dolasku na cilj, nego u onome što je putem napušteno.